Prije nekoliko godina bio sam na jako lošem mjestu. Bio sam prilično veliko dijete i druga djeca su me uvijek zadirkivala.
Zatim sam postao opsjednut mršavljenjem te sam nekoliko godina pokušavao biti vrlo, vrlo mršav.
"Trebalo mi je netko vrijeme da shvatim da u biti samo želim biti zdrav, a ne mršav."
U to sam vrijeme prolazio kroz teško razdoblje - patio sam od vrlo teške anksioznosti i depresije. Tada sam pročitao na internetu da trčanje stvarno može pomoći i odlučio sam pokušati. Mislim, također sam morao poboljšati svoju prehranu jer sam u to vrijeme jeo vjerojatno tri obroka tjedno. Bilo je šokantno - sjećam se da je čak i moj cimer obratio pozornost na to.
Počeo sam trčati, a zatim sam iste godine dobio mjesto u londonskom maratonu iste što me stvarno natjeralo da budem dobar u tome. Kupio sam svu opremu i mislio da će sve biti sjajno. No, mnogi ljudi ne govore o stvarnoj boli trčanja i koliko je zapravo bolno pa je trebalo neko vrijeme da se prilagodim.
Jednom kad je počelo utjecati i pomagati mojem mentalnom zdravlju shvatio sam da je to jednostavno "vrijeme za mene". Zapravo sam mogao jasnije razmišljati o stvarima, a fizička strana toga, poboljšanje fizičkog izgleda, pokazala se kao samo mali bonus.
To je bio moj prvi korak u fitness svijet. Sada radim mnogo više, ali u početku sam bio toliko nervozan zbog same pomisli na odlazak u teretanu ili na grupne treninge jer sam bio usredotočen na razinu na kojoj će drugi ljudi biti. Bio sam nervozan i od samog ulaska u zgradu, prijavljivanja na treninge i traženja pomoći od drugih osoba.
"Jednostavno morate sami sebe gurnuti i natjerati se da krenete. Sada kada sam krenuo, obožavam ići na bilo koju novu aktivnost."
Sada puno više eksperimentiram sa stvarima i svašta ću isprobati. Otprilike prije godinu dana pronašao sam LGBT dvoranski biciklizam i jednostavno ga obožavam. Sada smo vrlo društveni, ali u početku su se svi gotovo bojali razgovarati jedni s drugima, mislim da su svi bili malo sramežljivi, ali sada je to najsvjetliji trenutak mog tjedna.
To je još jedna stvar — prije nisam imao društveni život, sve su to bili samo kolege s posla, što je sjajno imati, ali želio sam proširiti taj krug.
"Mislim da se jednostavno volim samo osjećati zdravo i dobro, mislim da je to najbolje. Sada više nisam toliko zabrinut zbog moje veličine ili koliko su mi mišići veliki - sve dokle god se osjećam dobro."
Mentalno, nekako sam naučio kontrolirati sve. Trčanje mi je osobito pomoglo da shvatim razliku između onoga što je u vašoj glavi psihološki kao prepreka i onoga što je stvarna fizička prepreka.
Shvatio sam razliku između mentalnog "ne, ne mogu to učiniti" i fizičkog "ne, ne mogu to učiniti"."
Povezani članci
