Aditivi

Kao posljedica razvoja prehrambene tehnologije i povećanih potreba potrošača da se količina hrane sačuva duži period,  prehrambena industrija se prilagodila dodajući razne dodatke hrani koje nazivamo aditivima.

Što su aditivi?

Aditivi su kemijske tvari  koje se samostalno ne konzumiraju i u pravilu su bez nutritivne vrijednosti. Doslovno značenje riječi aditiv je dodatak.  Dodaju se hrani radi poboljšanja svojstava (izgled, aroma, tekstura i održljivost), a s ozbirom da nisu prirodan sastojak hrane, sa sobom nose zdravstvene rizike.

Aditivi se označavaju sistemom E brojeva i uvedeni su radi lakšeg reguliranja prehrambenih aditiva.

Podjela aditiva

Prema funkcionalnim svojstvima dijele se na: konzervanse, antioksidanse, pojačivače aroma, emulgatore, zgušnjivače, sredstva za vezivanje i želiranje, bojila, sladila, regulatore kiselosti, enzimske preparate i ostale aditive. Od nabrojanih vrsta aditiva barem jedan od njih se nalazi u svakom prehrambenom proizvodu dostupnom na policama trgovina.

Svaki proizvod na deklaraciji ima oznaku ADI koja označava količinu neke tvari izraženu u miligramima po kilogramu tjelesne težine koju čovjek može sa sigurnošću konzumirati svakog dana tokom cijelog života, a da pri tome ne ugrozi svoje zdravlje. Pojedini aditivi, ako se unose u količini koja premašuje dozvoljeni dnevni unos, mogu izazvati degenerativane promjene, alergijske reakcije, te povećati rizik za određene oblike raka i drugih bolesti.

Zakonska regulativa

Zbog toga upotreba aditiva u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji mora biti pod strogom zakonskom kontrolom i predmet stalnih provjera, ali je i naša odgovornost obratiti pozornost na namirnice koje unosimo u svoje tijelo.

Sa zakonodavnog stajališta, svaki aditiv u hrani mora imati korisnu i prihvatljivu funkciju ili svojstvo da bi njegova upotreba bila opravdana (poboljšanje  kvalitete, produženja roka trajanja, poboljšanje teksture, povećanje nutritivne vrijednosti, olakšavanje prerade).

Deklaracija proizvoda može sadržavati i nespomenute aditive poput zaostatka tvari korištenih za boljitak rasta ili procesa proizvodnje. Ponekad  deklaraciju shvaćamo drugačije nego proizvođač što dovodi do dezinformacija. Na primjer: “bez umjetnih sladila” znači da je dodan šećer, dok “bez šećera” znači da sadrži umjetno sladilo. “Prirodan” ne znači da je i zdravstveno siguran. Nakon klanja stoke, u meso se često dodaji kemikalije za konzerviranje, omekšavanje ili boju. Nosilicama se u hranu dodaju aditivi koji boje žumanjak, ali to se ne navodi na kutiji s jajima.

Mnogi aditivi nisu štetni poput askorbinske kiseline, natrijeva karbonata, glicina ili limunske kiseline, no ipak postoji velik broj aditiva kojima nije mjesto u hrani, a to su najčešće oni koji nemaju nikakvu prehrambenu vrijednost, a takve često susrećemo u fitness industiji. Prisutnost štetnih tvari u hrani je neizbježna, te iz tog razloga moramo obratiti pozornost na deklaracije i ograničiti unos takvih tvari u naš organizam.